Posjet predsjedniku Republike Hrvatske
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović ugostio je ravnatelja, učenike 5. a i b te njihove razrednice (bivše: Dujmović i Nedić te sadašnje: Kozarić i Ladika) u svom Uredu 12. listopada 2013. g
Posjet predsjedniku Republike Hrvatske
Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović ugostio je ravnatelja, učenike 5. a i b te njihove razrednice (bivše: Dujmović i Nedić te sadašnje: Kozarić i Ladika) u svom Uredu 12. listopada 2013. g.
Budući da predsjednik ima mnogo državničkih i protokolarnih obveza, susret je odgođen nekoliko puta. Zato smo bili osobito uzbuđeni kad smo konačno krenuli autobusom prema jednom od najljepših zagrebačkih naselja, Pantovčaku. Nakon obveznih sigurnosnih provjera, u Uredu smo pričekali predsjednika. Po njegovu dolasku ravnatelj Nenad Bronzović kratko je predstavio našu školu, a potom se predsjednik rukovao sa svima nama. Upoznao nas je s povijesti Ureda predsjednika RH te svojim prethodnicima. Učenica Lucija Palma Jukić, u ime naše škole, darovala je predsjedniku torbu s darovima koje smo izradili prošle školske godine s našim učiteljicama. Učenica Tamara Majksner odsvirala je na violončelu Bachov menuet, III. stavak. Kao pravi domaćin, predsjednik nas je počastio sokom i slatkišima. U ugodnom razgovoru vrijeme je brzo prošlo. Naše novinarke (Ena Matković, Laura Puklin i Lara Škulić) iskoristile su priliku te postavile predsjedniku nekoliko pitanja. Evo što ih je zanimalo.
Ena: Gdje ste živjeli kad ste bili mali?
Predsjednik: Na Trešnjevci sam živio prve dvije i pol godine. Potom sam preselio u veliki neboder u Laginjinoj ulici, a sa 14, 15 godina na Medveščak. Danas živim u Palmotićevoj ulici.
Lara: Za koje ste se zanimanje školovali?
Predsjednik: Nakon osnovne škole završio sam gimnaziju, a potom Pravni fakultet i Muzičku akademiju. Pravnik sam i glazbenik.
Ena: Koji Vam je predmet u osnovnoj školi bio najdraži?
Predsjednik: Bilo je trenutaka kad sam volio matematiku. Jednu godinu volio sam povijest. Ovisilo je o gradivu, o profesoru, a i o tome kako sam bio raspoložen.
Ena: Uz koji Vas razred vežu posebno lijepa sjećanja?
Predsjednik: Uz sve. Svi su razredi bili zanimljivi. Družio sam se s prijateljima i prijateljicama te smo često igrali nogomet. U sedmom razredu slomio sam koljeno na nogometu pa mi je taj razred ostao u sjećanju.
Laura: Koji Vam je instrument najdraži te koju glazbu najradije slušate?
Predsjednik: Teško je reći koji mi je najdraži instrument. Ovisi o glazbi. Blizak mi je, naravno, klavir s kojim sam se mnogo družio. Najviše volim klasičnu glazbu, ali slušam sve vrste glazbe.
Laura: Koji Vam je film najdraži?
Predsjednik: Amadeus. Film o Mozartovu životu te njegovu odnosu sa skladateljem Salierijem. Nije, sasvim, utemeljen na povijesnim činjenicama jer mu svrha i nije prikazati povijest odnosa ta dva velika skladatelja, nego poslati poruku o nekim vrijednostima, posebice onima koje se tiču umjetnosti.
Laura: Koji je Vaš stav o postojanju života izvan Zemlje?
Predsjednik: Gledamo svemir s ovog našeg malog ograničenog mjesta koje se zove Zemlja i nismo još prepoznali postojanje Marsovaca ili kako bismo ih već nazvali. Ono što znamo o svemiru, što nam o njemu govore stručnjaci – da je beskrajan, da se sastoji od milijardi i milijardi zvijezda i sazviježđa, govori, vjerojatno, da postoji neki život izvan Zemlje.
Lara: Koji Vam je sastanak bio najdosadniji?
Predsjednik: Sastanak? Pa… bilo je mnogo dosadnih sastanaka. Konkurencija je oštra i ne bih mogao izdvojiti.
Lara: Kad dođete kući, jeste li samo tata ili ste i predsjednik?
Predsjednik: U, ne, ne. Kući sam samo tata i suprug, a šefica je moja kći.
Novinarke: Hvala.
Predsjednik: Kad bi svi novinari bili ovako dobri…