Terenska nastava 7. a i 7. b – Nacionalni park Plitvička jezera
Na terensku nastavu u Nacionalni park Plitvička jezera 7. a i 7. b išli su 25. svibnja 2016. u pratnji profesora Maje Vulić, Marjana Marangunića i Ivane Ladika.
Plitvička jezera proglašena su nacionalnim parkom 1949. godine, a na Popis UNESCO-ve svjetske prirodne baštine uvrštena su 1979. godine jer pripadaju jednoj od najdojmljivijih krških cjelina u svijetu sa specifičnim geološkim, geomorfološkim i hidrološkim osobinama na relativno maloj površini od 296,8 km2. Od šesnaest Plitvičkih jezera najveće i najdublje je Kozjak po kojem smo se vozili elektrobrodom. Svojom ljepotom zadivio nas je Veliki slap koji je visok 78 m te je najveći slap u Hrvatskoj. Znanstvenici su dosad u Parku zabilježili 1267 biljnih vrsta svrstanih u 112 porodica. Tu su sibirska jezičnjača, livadni procjepak, okruglolisna rosika, uskolisno zvonce, žabnjak kolovrc, 58 vrsta orhideja… Mnoge biljke su Zakonom zaštićene vrste, od kojih se veliki broj nalazi u Crvenoj knjizi biljnih vrsta RH i na IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih biljnih vrsta. Od životinjskih vrsta zabilježeno je više od 50 vrsta sisavaca, 157 vrsta ptica, 321 vrsta leptira… Zaštitni znak Parka je smeđi medvjed, a tu su i vuk, ris, sova jastrebača, vodenkos, vidra.
Bilo je i slobodnoga vremena za istraživanje prirodnih ljepota koje smo zabilježili fotoaparatima i mobitelima. U Zagreb smo krenuli pomalo iscrpljeni jer, iako smo se dio puta vozili panoramskim vlakom i elektrobrodom, prehodali smo oko 12 kilometara.
Kako nam je bilo pogledajte u galeriji fotografija.
Pošalji prijatelju
Učenici mogu učiti na različite načine, ali im je uvijek najzanimljivija i najučinkovitija terenska nastava.
Na terenskoj nastavi učenici primjenjuju naučeno, donose zaključke, samostalno stječu nova znanja, razvijaju kritičko mišljenje i suradnički odnos.
Zbog tih razloga nastojim što više organizirati terensku nastavu.
Dijana Kozarić, prof.
Učenici 6. a i b razreda bili su na terenskoj nastavi u Gornjoj Stubici i Krapini, na nalazištu Hušnjakovo, 13. travnja 2011. g.
U Gornjoj Stubici, naš ravnatelj (čitaj vodič) naučio nas je mnogo o Seljačkoj buni i Matiji Gupcu. Vježbali smo i snalaženje u prostoru uz pomoć skice i kompasa, mjerili udaljenosti krivinomjerom, pretvarali mjerne jedinice te ponovili glagolska vremena.
Nakon odrađenoga posla, išli smo na zasluženi ručak i kraći odmor, a onda u nova istraživanja i saznanja u Krapinu, u muzej i na nalazište pračovjeka.
Pogledajte fotogaleriju.
Iako je padala kiša 6. listopada 2010., dobro raspoloženi 6.a i b krenuli su na terensku nastavu u Ščitarjevo na arheološko nalazište Andautonija.
Željeli smo saznati kakve su kuće gradili, što su jeli, gdje su jela kuhali, kako su bili odjeveni, kako su se oblačili, kako su se djeca igrala, na čemu su i s čime pisali.
Također nas je zanimalo kako do tih saznanja dolaze arheolozi.
Dobili smo odgovore na sva pitanja i još mnogo više: naučili smo kako sašiti torbicu od jute, kako se naziva njihova odjeća i kako nam pristaje.
Tražili smo u pijesku dijelove posuda i kasnije ih sastavljali (bili smo mali arheolozi).
Sve je to svojim fotoaparatom zabilježio Valentin Perić, učenik 6.a razreda.
Pogledajte fotogaleriju.
Posjetili smo meteorološku stanicu i upoznali rad meteorologa te načine uporabe različitih mjernih instrumenata.
Prošetali smo do kapelice Kraljice Hrvata, zatim preko Činovničke livade došli na vidikovac. Tu nam je bila zanimljiva skijaška staza i topovi za pravljenje umjetnoga snijega.
Imali smo sreće što je bio lijep dan pa smo mogli dobro vidjeti Hrvatsko zagorje.
Nakon toga, uputili smo se u rudnik Zrinski da vidimo što se tamo kopalo i na koji način.
Nakon razgledavanja, prionuli smo rješavanju radnih listića: koliko smo kilometara propješačili, je li to duže nego da smo letjeli, kojim se instrumentom mjeri tlak zraka, kako izgleda kišomjer, kako izgleda topografski znak za planinarski dom.
Bilo je tu vremena i za sport, razonodu, druženje…
Pogledajte fotogaleriju.
