U dogovoreno je vrijeme do nas došla zaposlenica knjižnice koja nas je provela prostorima knjižnice i ispričala priču o povijesti NSK te o najstarijem hrvatskom pismu i kulturno-povijesnoj baštini koja je temelj našeg kulturnog identiteta.

Knjižnica je osnovana 1607. godine. Puno se puta selila, a zgrada u kojoj se danas nalazi izgrađena je 1995. godine. To je velik i suvremen prostor u kojem se čuva 3,5 milijuna svezaka. Osim toga tu se čuva i grafička zbirka, zbirka zemljopisnih karata i atlasa, muzikalija, rukopisa... U knjižnici se uči (čak i noću!). Ima više od 10 000 članova, a najviše je studenata. Razočarali smo se kad smo saznali da možemo postati članovi tek kad napunimo osamnaest godina. Prošetali smo se trećim i četvrtim katom gdje studenti uče i posuđuju knjige. Malo smo ih ometali u radu prolazeći pored stolova za kojima su sjedili i učili iz debelih knjižurina. Učenje je, zbilja, ozbiljan posao. Vidjeli smo i vlakić kojim knjige putuju do korisnika. Saznali smo da se u podrumskim prostorijama stručnjaci brinu o zdravlju najstarijih i najvažnijih tekstova. Knjige dobivaju istrošene stranice, šiva im se hrbat, spašavaju se od vlage...

Dio izložbe u atriju je o povijesti glagoljice, kako je došla na područje današnje Hrvatske, na kojem se prostoru koristila. Podsjetili smo se gradiva iz povijesti jezika na satovima Hrvatskoga jezika kad smo učili o Ćirilu i Metodu, braći koja su nam glagoljicu donijela u 9.st. Vidjeli smo kako su se knjige prepisivale u prošlosti, vrlo važne dokumente za hrvatsku glagoljicu, npr. Misal po zakonu rimskoga dvora, Vinodolski zakonik, Baščansku ploču, kamene ulomke... Poslušali smo dio mise na stsl.jeziku, koristili smo 3D printer i ispisivali glagoljska slova, fotkali se uz najveću tiskanu knjigu na glagoljici i ispred knjižnice za uspomenu...

Novinarke: Vida Novosel i Marta Tomljanović, 7.b